Nosač zvuka
Ansambla Lado "O, Isuse daj mi suze" donosi pomno odabrane korizmene napjeve zabilježene u šokačkim selima u Hrvatskoj, ali i južnoj Mađarskoj i Vojvodini. Rezultat je terenskih istraživanja
Krunoslava Šokca u Baranji, Srijemu i Bačkoj, te
Dražena Kurilovčana u Slavoniji.
Bogato hrvatsko crkveno pučko pjevanje i u ovim je prostorima izniman spoj crkvene i tradicijske glazbe. Većina obrađenih napjeva pjevala se tijekom cijelog korizmenog razdoblja. Bački O, puče moj ti Žudinski pjevao se samo na Veliki petak, uz obred ljubljena križa, a tužaljka, Jadikovanje proroka Jeremije, zabilježena u Baranji, naVečernjicama Velike Nedilje, na Veliku sridu, Veliki četvrtak i Veliki petak. Iako je kazivačicama u Srijemu i Bačkoj bilo poznato da su se Lamentacije, odnosno Jadikovanja proroka Jeremije nekoć pjevala, samo su ga se Šokice iz Semartina u mađarskom dijelu Baranje prisjetile u cijelosti. Lamentacije je zazivom započinjao svećenik, a nastavljao pjevati puk. Jadikovanja se sastoje od Pisama žalosnica i Odgovora, koji čine jednu melodijsku cjelinu.Svako Jadikovanje (Velika srida, Veliki četvrtak i Veliki petak) sastoji se od više ovakvih cjelina. Za vrijeme pjevanja Lamentacija gasile su se, simbolički, jedna za drugom, 12 žutih svijeća. One predstavljaju apostole koji su napustili Isusa na Njegovom putu prema Golgoti i smrti na križu. Udaranje po klupama po završetku Jadikovanja simbolizira trešnju zemlje u času kada je Spasitelj predao duh svoj u ruke Očeve.
Posebno mjesto u pučkim pobožnostima korizmenog razdoblja, osobito u Slavoniji i Srijemu, zauzimalo je pjevanje Gospinog plača. Tužaljke su to u kojima je jednostavnim osmeračkim stihovima opjevana
Kristova muka i smrt.
Bogorodica je prikazana kao majka koja oplakuje stradanje i smrt svog djeteta. Najstariji zabilježeni tekst Gospinog plača nalazimo u srednjovjekovnoj glagoljskoj literaturi, odnosno u hrvatskoglagoljskom Pariškom zborniku nastalom u Splitu oko 1380. godine. Zahvaljujući franjevcima i njihovom kulturnom i prosvjetiteljskom djelovanju spjev "Gospin plač" iz južnih hrvatskih krajeva dolazi u Slavoniju. Prvi tiskani Gospin plač u slavonskoj književnosti, Plač Blažene Divice Marije, objavljen je 1726. u Budimu u molitveniku Cvitak pokornih. Pučki napjevi Gospinog plača u Slavoniji su raznoliki. Ponekad su melodije potpuno različite, a ponekad se radi o istom napjevu s većim ili manjim melodijskim promjenama. Zajednički im je tipičan prizvuk, karakterističan kolorit, melodija malog opsega i jednostavni melodijski pomaci.
Tekstovi većine napjeva objavljeni su Vincu, pjesmarici i molitveniku, izdanom prvi puta 1827. godine. Vinac ili Vienac u svojih je 20-ak izdanja bio iznimno raširen i općeprihvaćen među katoličkim pukom u Đakovačko-srijemskoj i Pečujskoj biskupiji, u čijem je sastavu Baranja bila sve do 1971. godine. Vinac je bio toliko omiljen, da je postao sinonim za pjesmaricu, molitvenik, a u upotrebi je i danas.
Jedinstveni su i osobito dirljivi korizmeni napjevi iz Baranje, s djelomično dijaloškom formom, u kojima se Isus obraća puku (Amo sad grišnici), a Marija svome raspetome sinu (Marija pod križem stoji). Jednako su potresne Pisme korizmene od Blažene Divice Marije u kojima je Kristova muka, razapinjanje i umiranje na križu viđeno okom ožalošćene, uplakane, bespomoćne Majke:
Marija pod križem stoji, u gorkoj žalosti,
Na smrt Sinka jedinoga, gledajući cvili:
O moj Sinko poljubljeni, o veselje moje,
Koliko visiš visoko, Isuse od mene?
Ne može te Majka tužna, Sinko, dokučiti,
Nada mnom Umirajućem ne mogu pomoći.
Duboko proživljena Kristova muka i smrt na križu i pretrpljena Majčina bol stvorili su neponovljive oblike narodnog, sakralnog, glazbenog izričaja među Šokcima u Slavoniji, Baranji, Bačkoj i Srijemu.
Zahvaljujemo kazivačima/pjevačima iz Baranjskog Petrovog Sela, Torjanaca, Semartina, Bačkog Brega, Lipovca, Rokovaca i Andrijaševaca.
