Sigurno ste svi čuli za pjesmu "Kako ću joj reć da varin", pjesmu koja je u zadnjih par mjeseci ušla u uho milijunima ljudi te postala ritualni pjev u nekim situacijama, ali dali znate li tko stoji iza te pjesme? Tko je autor ovog hita? Možda znate, ali možda i ne znate, a vi koji ne znate, otkriti ćete u sljedećim crtama.
Ernest Pelaić, tko se zapravo krije iza ovog imena?
-Ja se zapravo ne krijem iza svoga imena, ja ga već četrdeset godina javno nosim. Šalim se naravno, shvatio sam što ste htjeli pitati. Imam 41 godinu, završio sam srednju glazbenu i srednju upravnu školu, apsolvirao Upravno pravo i toliko o školovanju. Skladanjem sam se počeo baviti prije 21 godine, računajući od prve objavljene pjesme koja je bila još davne 1989. godine na Splitskom festivalu, i tada sam imao samo 19 godina, a po riječima pokojnog Zdenka Runjića koji je tada bio direktor festivala, bio sam najmlađi skladatelj u dotadašnjoj povijesti Splitskih festivala. Te sam godine odmah i osvojio 2. nagradu publike sa pjesmom "Jedna jedina godina" koju je tada pjevala mlada i popularna pjevačica Leila. Od te godine do ove 2010. na Splitu sam kao skladatelj i tekstopisac nastupio 13 puta sa nekih dvadesetak pjesama. Naravno osim Splitskog nastupao sam i na mnogim drugim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Surađivao sam i radio mnogo albuma i singlova za poznata imena glazbene scene, ali o imenima ako želite možemo kasnije.
Dolazite iz obitelji koja se bavi glazbom, dali je vaša obitelj utjecala na vaše opredjeljenja na glazbu?
- Pa ne bih rekao ali, moja baka je poslije 2. svjetskog rata zbog toga što je lijepo pjevala dobila stan od općinara u samom centru Splita. Moj djed je bio veoma aktivan u limenoj glazbi u Žrnovnici, trebao je u kazalištu i pjevati, otac mi je novinar ali cijeli život se posvetio posebno glazbenom novinarstvu, a posebice povijesti Splitskog festivala, jedan mi brat prati glazbu vrlo detaljno tako da može biti joker zovi za skoro sva pitanja vezana za Eurovizije od njenog nastanka pa do danas sa imenima izvođača, iz koje zemlje su dolazili, koliko su bodova dobivali, od koga itd.., a drugi brat koji je duplo mlađi od mene, ima dugu kosu kao nekad ja, svira gitaru u dva metal sastava i pred njim je već vidim velika glazbena budućnost. Ima toga još, ali toliko se u ovom trenutku mogu sjetiti. A naravno najvažnije meni je to da moja kćer Nikolina koja sada ima 13 godina obožava pjevanje i ples i sanja o tome da jednog dana i ona stane na pozornicu. Od mene će imati punu podršku.
Za koga ste sve pisali i radili pjesme?
- Dugo sam u samom početku radio sa Leilom, sve pjesme koje je ona otpjevala bile su moje. Od svih ipak je najpoznatija bila "Kad bi jastuci znali pričati" koja je u tadašnjoj BiH 1990. godine izabrana za hit godine zajedno sa pjesmom "Hajde da ludujemo". Severinin prvi ulazak u studio bio je također vezan uz mene. To je bilo još 1988. ja sam je nagovorio da se prijavi na natjecanje Demo X koje je vodio glazbeni urednik Radio Zagreba, Bahrija Golubović, ja sam joj studijski snimio i aranžirao pjesmu "Proljeće", te godine je i pobijedila na tom natjecanju i od tada do danas njen put znate. Jako sam sretan što je napravila veliku karijeru, jer draga mi je osoba, poštena i dobronamjerna. Pisao sam još za Srebrna krila, Nenada Vetmu, Vlatku Pokos, Vinka Cocu, Klapa Šufit, Klapu Sveti Florijan, Antu Čedu Martinića, nekadašnje čudo od djeteta Kanitu Bebu, Sašu Jakelića, Željka Sesvečana, Margaritu Hristovu, Joška Tomičića, Josipu Granić, Franu Jukića, Grupu "Barbari", Grupu Hollywood. Svirao sam u Grupi "Feeling" sa Giulianom, bio na privremenom radu u Grupi "Stijene" i puno još toga, vjerojatno sam još mnoge zaboravio ali neka mi oproste, teško se sjetiti u momentu svih 20-ak godina. O da, zaboravio sam reći i kako sam ovo ljeto radio i glazbu za monodramu "Cicibela" u režiji i izvedbi glumice Vlaste Knezović, to sam vrlo rado uradio jer izuzetno cijenim i Vlastu i pokojnog Smoju po čijem je predlošku monodrama i rađena.
Osim Vas, koliko mi je poznato, i vaša supruga se bavi glazbom?
- Ma više zato što je primorana, jer ja po cijele dane nešto pišem i sviram, ali moja žena Marijana mi je velika podrška i uglavnom prva kojoj pokažem novu pjesmu, ali ujedno i moj najveći kritičar, pored mog oca. Majka za svaku moju pjesmu kaže da je savršena, ali takve su vam majke. Žena uvijek ima neku primjedbu, onda se ja kao malo naljutim i pitam kćer, ona nepogrešivo uvijek pogodi krajnji ishod pjesme.
Vjerujemo kako ćete zapamtiti 2010. godinu, uz klapu sv. Florijan pobjedili ste na splitskom festivalu, kakav je bio osjećaj?
- Pa čujte na Splitski festival sam dolazio redovito još kao malo dijete sa ocem za ruku. Bio sam prisutan i na probama i na izvedbama. Kao djetetu bio mi je san da mi Oliver Mlakar pročita ime, taj san mi se još davno ostvario. Ove godine sam osvojio GRAND PRIX festivala što je sigurno moj najveći uspjeh, pogotovo stoga što je ovo bio jubilarni, ali oni pravi zlatni. Vidite, 50 godina festivala je iza nas, tolika velika imena su tu nastupala a nikada nisu osvojila ništa ni blizu ovoga što sam ja. Naravno da sam ponosan, ali to me neće nimalo poljuljati, sada je odgovornost još i veća jer su veća i očekivanja, ja se nadam da nikoga neću razočarati. Klapa Sveti Florijan je jedna izuzetno talentirana skupina dobrih ljudi i pjevača, radimo sada na njihovom 1. albumu i nadam se da je vrhunac karijere tek pred njima, tek su zagazili, a imaju još podosta hodati, i to uspješno nadam se.
Kako je uopće došlo do te suradnje?
- Nekoliko mjeseci prije festivala čuo sam ih na jednoj privatnoj zabavi gdje su otpjevali par pjesama. Nikoga od njih nisam poznavao, ali su mi se na prvo slušanje svidjeli. Kada je pjesma "Kako ću joj reć da varin" prošla na "Split", direktor festivala Nenad Ninčević mi je dao otvorene ruke za izbor pjevača. Nisam htio nikoga poznatog već sam se odlučio za njih. Oni su pjesmu čuli, svidjela im se, i dalje sve znate.
Jeste li vjerovali u pobjedu?
- Pa iskreno moram reći da jesam. Kada sam čuo sve pjesme shvatio sam da smo najveći favoriti, samo sam se jedne pjesme pribojavao ali koje, to neka ostane moja tajna. Festival je ove godine bio zaista izvrstan i svaka čast Ninčeviću na organizaciji i odabiru pjesama. Nitko osim njega u ovom trenutku ne bi uspio to što je uspio on. Sva ta pjevačka i skladateljska imena ne dolaze tek tako na jedno mjesto, vrlo je važno tko vas pozove.
Što se trenutno radi u Vašem studiju?
- Pa ja u svom malom kućnom studiju trenutno pišem pjesme za album Klape Sveti Florijan, radim za još neke izvođače, a ovom prilikom bih posebno želio istaknuti da radim kompletan materijal za ženski tinejdžerski band "FIVE" iz Splita. Radi se o tri cure: Karla Vuletić, Valentina Trstenjak i Lana Ćebo, koje će svojim glasovnim mogućnostima i šarmom zasigurno u vrlo bliskoj budućnosti podignuti vrlo visoko ljestvicu kriterija za sve one koji se u budućnosti budu htjeli baviti ovim poslom. Veoma sam sretan zbog njih. Planiramo izdati dva singla u slijedećih nekoliko mjeseci, a onda možda pred ljeto i cijeli album, imamo i još neke velike planove, ali za sada ne bih o njima. To će biti jedna vrlo moderna i plesna glazba koju će nadam se voljeti i mladi i oni stariji.
Kakvi su Vam planovi za glazbenu budućnost?
- Reći ću vam tri riječi: pisati, pisati i pisati!
Kako komentirate položaj hrvatske glazbe danas u našoj zemlji? Imaju li tu utjecaja mediji?
- Naravno, mediji su ti koji uvijek imaju ogroman utjecaj, ponekad to i nije dobro. Ne volim zavirivanje pod krevete mojih kolega i kolegica, ali ima i onih među njima koji to i sami traže i žele, takvih mi nije žao. Čujte, svakome po volji. Položaj hrvatske glazbe u ovom trenutku jak je samo u Hrvatskoj i u njenom bližem okruženju. Nažalost to je činjenica, ali mi smo po broju stanovnika mali narod i teško kao takvi možemo biti zanimljivi nekome vani sa velikim kapitalom. Ali da neki izvođači i skladatelji imaju šanse na Zapadu to je sigurno, ali opet u tome ih trenutno sputava novac koji mi kao mala diskografija nemamo. Ali svakako nam treba biti cilj izaći malo i izvan ovih naših prostora.
Nadamo se kako su vam sada neke stvari jasnije, i da ste upoznati tko je tvorac veliko klapskog, vatrogasnog hita po kojem ćemo pamtiti 50. izdanje splitskog festivala. Gospodinu Pelaiću želimo puno sreće i uspjeha na glazbenom ali i privatnom putu.
