Za naš portal intervjuirali smo razne pjevače, voditelje, skladatelje i mnoge druge. Ovog puta napravili smo intervju s jednim skladateljom i kompozitorom, ali on nije bilo tko, on je predsjednik Republike Hrvatske, prof. dr. sc. Ivo Josipović.
Sigurno se pitate kako smo došli do predsjednika, a tek nam je deset mjeseci, vrlo lagano, predsjednik je poznat po komunikaciji s narodom, te smo mu se obratili na facebooku. Ubrzo nam je odgovorio i ugovoren je intervju nasamo na Pantovčaku. Kako je predsjenik Josipović postao skladatelj, kako spaja trenutni položaj s glazbom i što misli o ideji portala, pročitajte u našem intetvjuu s predsjednikom.
Kako ste počeli s glazbom?
Počeo sam tako da sam kao klinac bio susjed jednom nešto starijeg momka koji je kući imao klavir, meni se to dopalo i onda sam pitao roditelje bili ja mogao učiti klavir. Stvarno, oni su tada digli kredit, kupili mi pianino i krenuo sam u muzičku školu, to je bio početak. Relativno mi je to brzo pomalo bilo to malo naporno, više sam volio nogomet igrati pa nisam baš previše vježbao, ali sam negdje u srednjoj muzičkoj školi imao sjajnog profesora iz harmonije koji me jako motivirao na komponiranje, teoriju, harmoniju i odlučio sam studirati kompoziciju. Išao sam na prijemni ispit, položio prijemni ispit, već sam bio prva godina prava, upisao sam akademiju, to je bio ekskluzivni studij, četiri godine sam sam studirao i zahvalan sam svom profesoru iz srednje škole Branku Lazarinu i poslje akademiku Stanku Horvatu iz kompozicije, ali i drugima ali sam s ovima radio i bio najbliži.
Danas ste došli do čina Predsjednika Republike, kako to spajate s glazbom?
Pa danas vrlo teško, naime ovaj posao koji danas radim potpuno asorbira sve snage tako da moram priznati da se glazbom vrlo rijetko bavim i to da je samo slušam. Možda će doći neka ležernija vremena da ću koju notu napisati, ali kako sad stvari stoje, to neće biti tako. Ja sam u predizborno vrijeme govorio da ću jednu operu napisati međutim bojim se da od toga neće biti ništa dakle očekujem da ću to ipak napraviti nakon mandata.
Smiruje li Vas glazba, daje li Vam snagu?
Uvijek je meni glazba na neki način bila motivacija i davala mi neku snagu, ima puno prekrasne muzike kao i knjiga uostalom. Sve ono što ipak sada jest slučaj, vrlo često odem na koncerte, pozivaju me ljudi na koncerte,to bude dio protokola, neki put strana veleposlanstva pozivaju. Bio sam u New Yorku, pa sam dobio poziv od New York-ške filharmonije za otvorenje sezone, bio je prekrasan koncerta, tako da evo, to je onaj najbliži dodir s glazbom i to su uvijek motivirajući događaji.
Imate li uzor od onih klasika, koji nisu sada živući?
Pa ne bih rekao da imam tu vrstu uzora, naime, kako slušam najširi mogući spektar muzike, onda slušam glazbu različitih epoha i stilova i uvijek se fokusiram na određenu kompoziciju nego na određenu osobu. Bude naravno vremena kada mjenjam afinitete, recimo jedno vrijeme sam silno volio slušati H-mol misu od Bacha, pa onda bilo vremena kad sam bio lud, da tako kažem slušati Bartókov koncert za orkestar, pa posvećenje proljeća od Stravinskog, volio sam Shubertovu S-dur misu. Volio sam često slušati Mozartov klavirski koncert, još iz vremena kad sam na akademiji pokušavao sam to svirati ali nije baš najbolje išlo.
Dakle klasika?
Da klasika, točno i od suvremenih skladatelja isto, vrlo cijenim poljskog skladatelja Mureckog, vrlo volim neke domaće skladatelje, kolege koji danas pišu odličnu muziku poput Berislava Šipuša, Krešimira Seletkovića, Frane Parača, Tarbuka, nabrojao bih ih jako puno, evo ne znači što sam nekoga ispustio da ga manje cijenim.
Da ste bili u ono vrijeme kad se radila hrvatska himna, biste li je drugačije napravili?
To je teško reći, svaka himna je izraz svog vremena. Vi recimo kad slušate talijansku himnu, ona je nastala u doba Verdija, vrlo sliči nekoj Verdijevoj uvertiri. Nedavno sam čuo Kazahstana, bio sam u Kazahstanu, to je nova himna, ona zvuči kao odlično napravljena filmska glazba u nekim elementima. To ovisi o tradiciji, vrlo teško se prebaciti iz jedne epohe u drugu. Da se danas piše hrvatska himna, sasvim sigurno bi drugačije zvučala nego onda kad je nastala Lijepa Naša, ali Lijepa Naša je dio naše tradicije, nezaobilazni dio naše tradicije i naravno da nikome ne pada na pamet da bi danas drugačiju himnu radio.
Po 
Vama, kakvo je danas stanje domaće glazbe kod nas, gubi li se položaj naše glazbe u današnje doba narodnjaka?
Pa ovisi, evo ako pogledamo malo programe radio postaja, onda vidimo da oni imaju svoj specifični pristup, jedni preferiraju zabavnu glazbu. Imate recimo jedan specijalizirani program to je HR 3 za ozbiljnu glazbu, nađe se i na HR1 . Imate i prilično domaće popularne glazbe koja se vrti i rado sluša, ali ima i puno strane glazbe što ne čudi. Hrvatska kultura je mala kultura što se tiče zemlje. To je i demokracija i otovrenost tržišta, kao što u cijelom svijetu dominira Angloamerička pop glazba tako dominira i kod nas. Nešto naravno hrvatska glazba se malo više na pojedinim postajama vrti. Netočno je što neke postaje vrte više stranu glazbu da ljudi ne vole domaću glazbu. Sigurno da u našim uvjetima ne možemo što se tiče popularnosti pa i tehnologije, uporabe pojedinih tehničkih sredstava parirati velikim zvijezdama zapada, naprosto naše tržište je malo, a tržište je to koje diktira. Često se akustičnom gitarom i lijepim glasom može napraviti jako puno. Otvorenost je jako važna trebamo znati što se radi u svijetu. Često zaboravljamo neke velike kulture kao kineska, japanska, afrička, naravno ne možemo na tome bazirati cijeli program ali informacija je vrlo važna i briga o vlastitoj bašitini i kulturi.
Mislite li da će ulazak u Europsku Uniju što mjenjati?
Pa neznam dali će to promjeniti, to ovisi kako će se postaviti, u prvom redu hrvatska glazbena produkcija, ali sigurno je da će ulaskom u EU će porasti naša potreba sačuvamo vlastiti nacionalni indetitet. Mi ćemo ući u zajednicu od 500 milijuna ljudi, migracije će biti bitno drugačije nego danas. Nakon desetljeća ili dva našeg članstva u EU mnogi ljudi će otići iz Hrvatske, a i mnogi će doći u Hrvatsku, prema tome, ono čemu se moramo jako paziti je da nam se ne rastoči kultura, mi moramo znati tuđe, ali čuvati svoje. Mislim da ove odredbe koje nacionalnim tv-ima, radijima, to imaju francuzi, sad i mi, diktiraju na neki način udio domaćeg reperturara jesu na neki način dobre odredbe i mislim da to treba u Hrvatskoj strogo poštivati.
Koga biste izdvojili s naše estrade?
Pa znate šta, dovodite me sada malo u neugodnu situaciju jer to su ljudi koje ja sve poznam, to su moji prijatelji, poznanici, tako da ne bih htio nikoga izdvajati, ima vrlo različitih skladbi koje ja volim iz različitih žanrova ima velikih zvijezda među našim pjevačima i skladateljima. Mogu izdvojiti možda neke za koje mogu reći da su uspješni, volim od Parnog Valjka, Urbana, Gibonnia, Gabi Novak, Arsena, Drago Diklić, veliki je bio i Ivo Robić, imamo pank scenu koja nije nezanimljiva. Evo ovo što sam sada nabrojio ne znači da ne volim i druge, evo i Oliver Dragojević, ali kad kažem Oliver uvijek volim reći i Zdenko Runjić jer je on napisao te sve lijepe pjesme. Imamo sjajnih skladatelja popularne glazbe kao u popularnoj glazbi. Nisu naši ljudi manje talentirani, nego nažalost ta mašinerija tržišta kod nas nije tako uspješna jer nemamo tako veliko tržište.
Što mislite o zaštiti autorskih prava, poštuju li se?
Apsolutno mislim da se autorska prava moraju poštivati. Mi smo imali jednu tešku borbu za uspostavu sustavu jer je bilo nerazumjevanja iako je sustav postoji od tridesetih godina prošlog stoljeća, dakle hrvatska tradicija od tad postoji. Nastankom novog pravnog sustava u novoj državi je bilo puno onih koji su mislili da zrakom leti glazbi i lovi i koristi kako tko hoće, ne znaju da iza toga stoji trud i investicija koje treba poštivati. Danas taj sustav relativno dobro funkcionira meni je drago da sam bio na početku tog sustava malo i doprinuo. Danas to ljudi rade vrlo profesionalno i mislim da skladatelji i izvođači mogu biti zadovoljni.
Kako komentirate ideju našeg portala, promocija domaće glazbe?
Pa to je jako dobro, ja inače cijenim sve one koji promoviraju naš domaći prozivod posebno kad je riječ o kulturi, ali kad je riječ o gospodarstvu, prema tome meni je drago da postoji takav portal i ja vam želim puno uspjeha.
Da Vas netko pita za savjet kako postati kao i vi uspješan u glazbi, koji savjet bi mu dali?
Pa sigurno ima nešto što se zove talent bez čega nema, kažem to tako: "Bog je nekome dao, nekome nije dao", ali osim toga ima i puno rada, bez rada nema nikoga, možete biti najtalentiraniji na svijetu ako ne radite na sebi, ako niste spremni provesti sate nad notnim papirom, nad klavijaturom, gitarom, saksofonom ili čim se bavite nema uspjeha. Naravno i organizacija tu puno znači, naši su glazbenici često kažem u malo lošijem položaju jer mi nemamo, nismo imali do sada tu pravu glazbenu industriju koja gura i plasira ljude na pravi način. Imali smo primjera da su neke strane kuće promovirale naše autore i izvođače i imali su možda i više uspjeha nego oni koji su bili kući.
Autorska prava su veoma važna i trebaju se poštivati, kazao je predsjednik. Iako je baziran na klasiku posluša sve žanrove i nije mu stran ni pop, rock ni pank. Talent je najvažniji da bi uspio, ali i volja, dok o portalu ima riječi hvale. Mi se zahvaljujemo na gostoprimstvu i radujemo se sljedećem susretu gdje god bio, možda već za prvi rođendan CRO-SOUND portala.
 |
Komentari
Unaprijed, hvala.